Ravlić slanina – prva slavonska slanina na Južnom polu!

Davor Rostuhar ostvario je svoj „Polarni san“! U 47 dana uspješno je posve sam prehodao 1.200 kilometara, sa sanjkama težine 130 kilograma, te je tako postao prvi Hrvat koji je sam stigao na Južni pol.  Za ovu ekspediciju pripremao se pune dvije godine, a trenirao je u Sibiru, Norveškoj i na Grenlandu.

Ono što je u ovoj ekspediciji posebice fascinantno je planiranje i pakiranje potrepština i obroka koje je Davor vukao sa sobom na sanjkama. Sva hrana je pomno odabrana obzirom da je Davor sve to morao sam vući na putu dugom 1.200 kilometara.

POLARNI-SAN

S obzirom da Davor svu hranu nije mogao spakirati u Zagrebu, sa sobom je nosio stvari koje se ne mogu naći u Punta Arenasu – čvarke, kulen, slaninu (RAVLIĆ, naravno  :) ) ,  Linoladu, med, određene energetske pločice i dodatke prehrani, proteine, izotonike, juhe kao i svu dehidriranu hranu za glavne obroke.

„Nažalost, argentinski carinik zaplijenio mi je pinjole i kulen. Srećom, čvarke i slaninu nije našao. Kao ni vuka. Ali ni pinjole ni kulen ne mogu nabaviti u Punta Arenasu i morat ću iznova mijenjati svoj pomno birani jelovnik. No dobro, moglo je proći i gore, ne treba cjepidlačiti.“

“Kad sam još nakupovao svega ostalog, valjalo je to sve izvaditi iz pakiranja, izvagati na gram, pakirati u lagane vrećice i skupiti zajedno u dnevne pakete. Zvuči jednostavno, ali to je posao koji traje. Uz Anđelu i mene, četiri dana nam je pomagala i prijateljica Ana Jadrijević koja radi u Punta Arenasu kao profesorica hrvatskog jezika, a jedan dan su nam se pridružila i još dva prijatelja. Ukupno je na taj posao utrošeno oko 140 radnih sati”, opisao je Rostuhar u ekspedicijskom dnevniku koji je objavio na https://kek.hr/ .

Kako objašnjava, jelovnik je sastavljao na bazi uobičajene prehrane polarnih ekspedicija, konzultirao se sa stručnjacima i nutricionistima te je prilagodio sve svojim vlastitim preferencijama bazirano na iskustvu s priprema na Antarktiku.

“Glavna formula za kreiranje ekspedicijskih jelovnika je da u što manje težine dobijemo što više kalorija, a da su pritom dobro uravnoteženi odnosi masti, ugljikohidrata i proteina, te da imam dovoljno vlakana, soli i raznih bitnih minerala. Kalorije nisu potrebne samo za prevaljivanje velike kilometraže sa povlačenjem teških saonica, nego su potrebne i da bi organizam održavao toplinu. Zato je bitno dobro i dovoljno jesti, jer čim organizam ne dobiva dovoljno hrane, počinje se pothlađivati”, objašnjava Rostuhar.

“Polarni istraživači su najčešće bazirali jelovnike na mastima, jer one daju dvostruko veću kalorijsku vrijednost po gramu težine, pa su jeli i do 70% masti”, navodi Rostuhar te dodaje kako neki istraživači u posljednje vrijeme prehranu baziraju na više ugljikohidrata što ga je natjeralo da i on ode u tom smjeru.

Davorovo planiranje obroka  je očito bilo izrazito uspješno jer je do kraja putovanja imao dovoljno hrane tako da je mali dio hrane stigao čak i do Južnog pola.  Osim što su ga na putu dugom 1.200 kilometara grijali RAVLIĆ čvarci i slanina (kulen su nažalost carinici oduzeli), RAVLIĆ proizvodi stigli su i do Južnog pola.

Komadić RAVLIĆ  slanine preživio je čak 1.200 km  i ekstremnu hladnoću – RAVLIĆ slanina postala je prva slavonska slanina na Južnom polu!

slanina

Izvor foto: https://www.facebook.com/DavorRostuharPAGE/